ŠTA JE NATO? ZAŠTO JE I KAKO NASTAO NATO SAVEZ?

Za period između kraja Drugog svjetskog rata i osnivanja NATO-a karakteristično je bilo pojačavanje pritiska od strane SSSR-a na dio Evrope koji nije bio pod njegovom kontrolom, što su najviše osjećale Turska i Grčka. Kao odgovor, prije svega SAD-a, uslijedilo je proklamovanje Trumanove doktrine, a kriza uzrokovana blokadom Berlina 1948. i 1949. godine, bila je znak da zaoštrenost odnosa SAD-a i SSSR-a traži konkretan odgovor, te 4. aprila 1949. godine u Vašingtonu osnovan je North Atlantic Treaty Organization (NATO), ili Sjeveroatlantski savez je politički i vojni savez. 

NATO je tako bio izraz dva cilja vanjske politike SAD-a: proširivanja američkog utjecaja na globalnoj razini i politike Containmenta, čiji je cilj bio suzbijanje širenja sve veće moći SSSR-a i komunizma kao ideologije.

Potpisujući Vašingtonski sporazum, temelje NATO saveza postavile su Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveška, Portugal, Velika Britanija i SAD. 

U tom momentu okolnosti su bile takve da je 12 država osnivačica procijenilo kako je potrebno udružiti se u vojno-politički savez, kojem je glavna svrha postojanja bila zajednička obrana članica. U političkom smislu došlo je do okupljanja zemalja tzv. slobodnog svijeta, nasuprot komunističkom i socijalističkom bloku.

Da li vam je pozNATO?
Zanimljivo je da, iako nema svoje oružane snage, među državama osnivačicama našao se i Island, a sve zbog svoje iznimne strateške važnosti. Iako se Portugal u vrijeme pridruživanja NATO-u izmiče demokratskom uređenju (Portugalom je vladao autoritativni katolički konzervativni režim Estado Novo A. Salazara) njegovo pridruženje je bilo strateški važno zbog  geografskog položaja (naime ostrva u Atlantskom okeanu). Priduženje Portugala NATO-u je bilo potpomognuto, takođe, antikomunističkim stavom zemlje.

NATO je prevashodno vođen principom kolektivne odbrane, sadržanim u čuvenom članu 5 (Article 5) Vašingtonskog sporazuma, gdje se napad na jednu ili više članica tretira kao napad na sve.

U najkraćem- “Svi za jednog jedan za sve! Ovaj član je nastao kao odgovor na prijetnju napada slabih evropskih država od strane tadašnjeg Sovjetskog saveza nakon II svjetskog rata. Ove zemlje, iscrpljene konfliktom velikih razmjera, ne bi mogle da se efektivno odbrane bez pomoći Sjedinjenih američkih država. Tako je član 5 postao svojevrsna psihološka odbrana od napada.  

Da li vam je pozNATO?
Washington D.C. – 4 April 1949
Član 5.

Vašingtonski ugovor sastoji se od preambule i 14 članova od kojih je ključni član 5 jer formuliše principe kolektivne odbrane:

“Stranke su saglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Evropi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih…”
Zanimljivo je, da član 5 nije bio aktiviran ni jednom tokom hladnog rata. U istoriji NATO-a, prvi put je aktiviran 2001. godine kao reakcija na teroristički napad na WTC (World Trade Center) i Pentagon na tlu SAD-a. Transformisani NATO je tada započeo borbu protiv međunarodnog terorizma.  

73 godine kasnije, ovaj vojno-politički savez broji 30 zemalja članica koje uz međusobne konsultacije o bezbjednosnim pitanjima na svim nivoima i u raznim oblastima odluke donose konsenzusom.

U vojnom smislu, NATO je posvećen mirnom rješavanju sporova. Međutim, ako se diplomatski napori pokažu neuspješnima, NATO ima vojnu moć da poduzme operacije upravljanja krizama. 

Takve operacije sprovode se u skladu s klauzulom o kolektivnoj obrani iz ugovora o osnivanju NATO-a, odnosno člankom 5. Vašingtonskog ugovora, ili u skladu s mandatom Ujedinjenih naroda, a provodi ih NATO sam, ili u saradnji s drugim zemljama i međunarodnim organizacijama.

U političkom dijelu, NATO promiče demokratske vrijednosti i članicama omogućuje savjetovanje i suradnju po pitanjima vezanim za obranu i sigurnost, a u cilju rješavanja problema, izgradnje povjerenja te, u dugoročnoj perspektivi, sprječavanja sukoba.

ISTORIJA PROŠIRENJA NATO-A

Danas, pored 12 zemalja osnivačica, zemlje članice NATO-a su od 1952. godine Grčka i Turska čijim je ulaskom u to vrijeme formalizovana Trumanova doktrina, ali i ojačano južno krilo NATO-a.

Prelomna tačka za NATO je bilo ulazak Savezne Republike Njemačke (zapadne Njemačke) 1955. godine, čime je njena tadašnja podjela bila zapečaćena, dok je Španija pristupila 1982. godine. Njen ulazak je izazvao trenutnu reakciju Sovjetskog saveza koji je kao odgovor osnovao vlastiti vojni pakt Organizaciju Varšavskog ugovora – njena članica je postala Demokratska Republika Njemačka (istočna Njemačka). Španija je pristupila NATO-u 1982. godine.

Nakon pada Berlinskog zida u septembru 1989. godine, počelo je urušavanje komunističkih režima u Istočnoj Evropi. NATO je pokušavao da poboljša svoje doprinose sa zemljama srednje i istočne Evrope, što je, na kraju, otvorilo vrata najvećem valu proširenja NATO-a, te je nakon 1999. godine kada su članice postale Češka, Mađarska i Poljska, 2004. godine Alijansi pristupile Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunija, Slovačka i Slovenija. Na istorijskom samitu NATO-a u Bukureštu, početkom aprila 2008. godine, kada je u pitanju dalje širenje, donijete su istorijske odluke te uručene pozivnica za članstvo Albaniji i Hrvatskoj, koje NATO-u pristupaju već naredne godine. Kada je Zapadni Balkan u pitanju Crna Gora je postala članicom 2017. a Sjeverna Makedonija 2020. godine. 

KAKO SE NATO PROŠIRUJE?

Politika proširenja NATO-a (takozvana politika otvorenih vrata/ open door policy), zasnovana je na članu 10. Vašingtonskog sporazuma koji između ostalog kaže da “stranke mogu, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju drugu europsku državu, koja je u mogućnosti promicati načela ovoga Ugovora i pridonositi sigurnosti sjevernoatlantskog područja, da pristupi ovom Ugovoru”.

Nakon što države, usvajanjem potrebnih nacionalnih odluka svojih relevantnih institucija izraze interes za pridruživanje Savezu, trebao bi uslijediti poziv da se uključe u Intenzivirani dijalog sa NATO-om u vezi sa svojim stremljenjima ka članstvu, ali reformama koje je na tom putu potrebno provesti.  

Sljedeći korak trebao bi biti poziv za sudjelovanje u Akcionom planu za članstvo (MAP), čija je svrha da državu pripremi za potencijalno članstvo. 

Tokom navedenog procesa, od strane države aspiranta potrebno je pokazati sposobnost da se ispune obaveze budućeg potencijalnog čanstva. Učešće u MAP-u, iako predstavlja ključni mehanizam pripreme, samo po sebi ne garantuje članstvo u Sjeveroatlantskom savezu. 

Tokom procesa integracija u NATO, zemlja mora nedvosmisleno pokazati da je u stanju sprovoditi načela Vašingtonskog sporazuma, dati doprinos sigurnosti na evroatlantskom području, ali i ispuniti određene političke, ekonomske i vojne kriterijume. 

Ti kriterijumi su izloženi u Studiji o proširenju NATO-a iz 1995. godine, a u skladu sa kojom države aspiranti, pored ostalog, moraju biti u stanju dokazati tokom procesa integracija da su ispunile određene zahtjeve. 

Takvi zahtjevi podrazumijevaju da država ima funkcionirajući demokratski politički sistem zasnovan na tržišnoj ekonomiji, zatim pravedan tretman manjinskog stanovništva, predanost mirnom rješavanju sukoba, sposobnost i spremnost da daju vojni doprinos NATO operacijama, te na kraju i predanost civilno-vojnim odnosima i institucionalnim strukturama. 

Nakon prijema u NATO, novi članovi, pored toga što će uživati i sva prava ali i preuzeti sve obaveze članstva, dužne su i  prihvatiti sva načela, politike i postupke koje su prethodno usvojile sve njegove članice. 

Da li vam je pozNATO?
Istupanje iz NATO-a:
Svaka od članica NATO-a ima mogućnost da istupi iz Alijanse. Ovo pravo ima uporište u članu 13.  Vašingtonskog ugovora: Nakon dvadeset godina od stupanja Ugovora na snagu, svaka ugovorna stranka može odstupiti od ugovora godinu nakon predaje svoje obavijesti o odstupanju Vladi Sjedinjenih Američkih Država, koja će obavijestiti vlade drugih stranaka o svakoj obavijesti o odstupanju.

Proces pristupanja u NATO

Nakon što NATO odluči da pozove određenu državu da postane pounopravna članica, pokreću se pregovori o pristupanju sa Alijansom. Nakon ovog prvog koraka, pristupni proces sastoji se iz sedam glavnih koraka:  

1. Pristupni razgovori sa NATO timom koji se održavaju u sjedištu NATO-a u Briselu i okupljaju timove NATO stručnjaka i predstavnika pozvane države. Cilj razgovora je da se od pozvane države dobije zvanična potvrda o njenoj spremnosti i sposobnosti da se ispune političke, pravne i vojne obaveze i obaveze članstva u NATO-u.

2. Pozvana država šalje pismo namjere NATO-u, zajedno sa planovima i rokovima za završetak svojih individualnih reformi.

3. Potpisivanje protokola o pristupanju od strane zemalja NATO-a

Radi se o pripremi pristupnog protokola Vašingtonskom ugovoru za svaku pozvanu državu, pri čemu su ovi protokoli u stvari amandmani ili dopune Ugovora, koji nakon potpisivanja i ratifikacije od strane saveznika, postaju sastavni dio samog Ugovora i dozvoljavaju pozvanim zemljama da postanu članice Alijanse.

4. Ratificiranje protokola o pristupanju od strane zemalja članica NATO-a, a sve u skladu sa njihovim nacionalnim zahtjevima i procedurama.

5. Generalni sekretar NATO-a upućuje poziv potencijalnoj novoj članici da pristupi Sjevernoatlantskom savezu

6. Pozvana država pristupa NATO-u, donoseći tu odluku u skladu sa svojim nacionalnim procedurama. 

7. Nakon što instrument o pristupanju bude deponovan u State Departmentu u Vašingtonu, država zvanično postaje punopravna članica NATO-a.

Da li vam je pozNATO?
Plava zastava Sjeveroatlantskog saveza (NATO) sa bijelom ružom kompasa u sredini, od koje vode četiri bijele linije koje pokazuju glavne strane svijeta, usvojena je 14. oktobra 1953. godine, tri godine nakon osnivanja NATO. Iako samo usvajanje zastave nije prošlo bez sukoba mišljenja po pitanju njenog izgleda, zamjerke su se prvenstveno odnosile na njenu pretjeranu jednostavnost, od 1953. godine ona predstavlja jedinu službenu zastavu cijele Sjevernoatlanstke alijanse. Njena mornarsko plava boja predstavlja Atlantski okean, dok krug oko kompasove ruže simbolizira jedinstvo zemalja članica. Na drugu stranu, bijela kompasova ruža označava zajednički smjer i cilj svih članica, a to je mir na cijelom svijetu.


Linkovi korišteni u kreiranju teksta:
https://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_49212.htm
https://www.nato.int/cps/en/natolive/official_texts_17120.htm
https://www.nato.int/cps/en/natolive/official_texts_17120.htm
https://www.nato.int/nato_static_fl2014/assets/pdf/pdf_2016_07/20160627_1607-factsheet-enlargement-eng.pdf
https://www.government.is/topics/foreign-affairs/national-security/
https://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_49192.htm
https://mocr.army.cz/assets/multimedia-a-knihovna/publikace/integrace-nato-eu/cesta_nato_web.pdf
NATO – Feature: A star is born, 19-May.-2016
 A210506_M02_029_Factbox-RoziovnNATO.pdf (1gr.cz)
https://1gr.cz/data/soubory/na_knihovna/A220107_M02_021_Factbox-LimityNATO.pdf

Objavljivanje ovog teksta omogućeno je podrškom Ministarstva vanjskih poslova Republike Češke. Tekst odražava stav njegovog autora, a ne nužno i stav Republike Češke.

Leave a Reply

Your email address will not be published.